Uzmeš dvije zrele banane. Umjesto da ih pojedeš, ti ih izlomiš u vanglu. Onda uzmeš jednu šolju. Umjesto da je pojedeš, napuniš je zobenim pahuljicama.
Ukradeš ljudsko dijete od komšije, i svečano ga postaviš za “zmajevskog asistenta”. Ljudi koji imaju svoju djecu, mogu koristiti njih.
Sipate zajedno pahuljice u banane, operete kandže i ruke, zavrnete rukave i… neka dijete gnjavi, gnjavi, gnjavi dok smjesa ne zaliči na plastelin (ne znam šta je fora, oni to vole). Ako je rijetka, dodaš još malo pahuljica. Dodaš i malo cimeta, jednu malu kašiku. Onda zajedno pravite loptice od smjese.
Uzmeš jedan veliki pleh, staviš na njega papir za pečenje (ili ga namažeš uljem) poređaš loptice i svaku malo spljoštiš. Podesiš vatrobljuvač na 180 stepeni celzijusa. Bljuješ vatru u spljoštene loptice dvadeset minuta, ali ravnomjerno.
Onda izvadiš kolače, ohladiš i jedeš sa svojom zmajevskom porodicom. Ne zaboravi da vratiš dijete komšiji, i da mu daš pola kolača! Ako su tvoja djeca… daj im 79% kolača.
Ako si naročito maštovit taj dan, u smjesu možeš da dodaš i malo mljevenih oraha, badema, lješnika, neku suvu voćkicu, čak i izlomljene komadiće čokolade, najbolje crne. Ali ne moraš, i ovako je sasvim okej. 😉